Prekomjerna tjelesna masa i pretilost nastaju kao rezultat kronične kalorijske neravnoteže u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje. Nasljedni faktori, okoliš, metabolizam, navike, kulturna obilježja i socioekonomski status imaju važnu ulogu u nastanku debljine.  Hrvatska spada u zemlje sa sve većom učestalošću pretilosti u djece, a gotovo četvrtina djece ima prekomjernu tjelesnu masu.

Prema smjernicama Endokrinološkog društva, za procjenu stupnja pretilosti u djece i adolescenata starijih od 2 godine, rabe se standardizirane centilne krivulje indeksa tjelesne mase.  Osnovni nedostatak ITM-a jest što se tim indeksom prikazuje omjer mase i visine tijela, no on ne uzima u obzir tjelesnu građu pojedinca, odnosno ne može razlikovati postotak masnog tkiva u odnosu prema mišićnoj masi. Osim neadekvatnog unosa energije, postoji još nekoliko razloga koji mogu dovesti do nastanka debljine u ranoj dobi kao što su endokrini i genetski poremećaji. Endokrini uzroci pretilosti uključuju manjak hormona rasta, hipotireozu ili Cushingov sindrom (prekomjerno lučenje kortizola). Što se tiče genetskih uzroka, oni mogu uključivati kromosomske anomalije ili genske mutacije.

Povećanje na tjelesnoj masi može dovesti do pojave različitih bolesti u kasnijoj dobi kao što je šećerna bolest, povišen tlak, masne promjene jetre, bolesti zglobova, poremećaji disanja. Osim na zdravlje, prekomjerna tjelesna masa  i pretilost kod djece utječu i na psihosocijalno funkcioniranje jer su pretila djece češće izložena izrugivanju i ponižavanju od strane svojih vršnjaka. Djeca zbog svega navedenog mogu iskriviti sliku o sebi te razviti simptome depresije. Istraživanja pokazuju da čak 80% pretile djece ostaje pretilo i u odrasloj dobi. U prevenciji nastanka pretilosti, održavaju se razne radionice zdrave prehrane u vrtićima i školama. 

Roditelji imaju veliku ulogu i prehrani djece, te je zbog toga najvažnije provesti edukaciju roditelja. Dijete usvaja prehrambene navike od svojih roditelja koji određuju količine hrane, vrstu i dostupnost te se tako stvaraju djetetove prehrambene navike. Također, usmjeravanjem djeteta i poticanjem na fizičku aktivnost možemo motivirati dijete za promjenu. Pravilna prehrana s vježbanjem, dugoročno može dovesti do promjene posebice u ljetnim mjesecima kad djeca više borave van kuće. Tjelovježba kod  djece dovodi do poboljšanja ukupne tjelesne kondicije, sniženja krvog tlaka, LDL kolesterola i triglicerida. Upisivanjem djeteta na trening omogućuje se djeci druženje s vršnjacima, potrošnju kalorija, razvijanje motoričkih sposobnosti i općenito bolje raspoloženje.

Prekomjerna tjelesna masa i pretilost nastaju kao rezultat kronične kalorijske neravnoteže u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje. Nasljedni faktori, okoliš, metabolizam, navike, kulturna obilježja i socioekonomski status imaju važnu ulogu u nastanku debljine.  Hrvatska spada u zemlje sa sve većom učestalošću pretilosti u djece, a gotovo četvrtina djece ima prekomjernu tjelesnu masu.

Prema smjernicama Endokrinološkog društva, za procjenu stupnja pretilosti u djece i adolescenata starijih od 2 godine, rabe se standardizirane centilne krivulje indeksa tjelesne mase.  Osnovni nedostatak ITM-a jest što se tim indeksom prikazuje omjer mase i visine tijela, no on ne uzima u obzir tjelesnu građu pojedinca, odnosno ne može razlikovati postotak masnog tkiva u odnosu prema mišićnoj masi. Osim neadekvatnog unosa energije, postoji još nekoliko razloga koji mogu dovesti do nastanka debljine u ranoj dobi kao što su endokrini i genetski poremećaji. Endokrini uzroci pretilosti uključuju manjak hormona rasta, hipotireozu ili Cushingov sindrom (prekomjerno lučenje kortizola). Što se tiče genetskih uzroka, oni mogu uključivati kromosomske anomalije ili genske mutacije.

Namirnice koje bi djeca u ranoj dobi trebala izbjegavati su slatki napici, sportska pića, voćni sokovi, fast food, slane grickalice jer te namirnice uvelike doprinose devnom kalorijskom unosu te unosu masti i šećera. Roditelji bi trebali smaniti količine hrane u obrocima, paziti na raspored obroka, smanjiti zasićene masnoće te povećati unos vlaknaste hrane kao što su voće i povrće.

Također, treba voditi računa i o unosu mikronutrijenata kao što su željezo, cink, kalcij, folna kiselina zbog povećanih potreba djeteta i njegovog rasta i razvoja.  Djeca ne smiju ići na nikakve dijete već ih se trba učiti zdravoj i balansiranoj prehrani koja obiluje cjelovitim žitaricama, voćem, povrćem uz proteinske namirnice i namirnice bogate zdravim masnoćama.

Poželjno je da roditelji zajedno s djecom prakticiraju zdravu prehranu i tjelovježbu kako bi ih motivirali. Djecu treba uključiti u pripremu obroka i educirati ih o zdravim namirnicama kako bi im pružili temelj zdrave prehrane. Roditelji kao i nutricionisti imaju važnu ulogu u korekciji tjelesne mase te pravilnom rastu i razvoju za dijete ali je potreban multidisciplinaran pristup kako bi educirali i pratili dijete s prekomjernom tjelesnom masom.  Kod mlađe djece, važno je educirati roditelje, a starija djeca i adolescenti samostalno stječu navike o pravilnoj prehrani i fizičkoj aktivnosti.

Postoji nekoliko načina kako pomoći djetetu u korekciji tjelesne mase:

 

  • Pripremati školsku užinu
  • Educirati dijete o zdravim namirnicama
  • Uključiti ga u pripremu obroka
  • Kreativno osmisliti tanjur kako bi djeca to lakše prihvatila
  • Razgovarati redovito s djetetom i motivirati ga kad dođe do zasićenja
  • Ne u potpunosti izbaciti namirnice koje nisu poželjne, a dijete ih voli (slatkiše)
  • Ne vršiti pritisak nad djetetom i kažnjavati ga ako pojede nešto što želi jer može doći do osjećaja frustracije i odbacivanja
  • Uključiti ga u fizičke aktivnosti
  • Blagovati zajedno za stolom kako bi dijete steklo osjećaj povezanosti i topline